Lijepo proveden tjedan na Arubi i jedno iznenađenje
Kad sam se napokon istrčala, Liam mi je pokazao cijeli otok i došli smo do djela gdje je naseljen. Bilo je kako je i rekao, sami dedeki i bakice koji su dremuckali u svojim dvorištima dok je vrućina tog dana doživljavala vrhunac…
Otišli smo sjesti u jedan i jedini kafić na tom otoku. Bio je ugodan, cijeli od trstike i pun raznih slika…
Kad smo se smjestili došao je konobar i poslužio nas. Naručili smo pina coladu i tako smo sjedili i pijuckali gledajući razigrane valove kako udaraju u obalu…
«Jel ćemo tu prespavati?»-upitala sam Liama dok je promatrao galeba kako lovi ribu.
«Da. Predstavlja li to kakav problem?»
«Ne, nikako. Samo…gdje ćemo spavati?»
Tu me pogledao kao da sam luda i odgovorio da ćemo spavati na plaži tamo gdje smo ostavili čamac. Meni to naravno nije smetalo, ali bilo mi je smiješno što je to njemu najnormalnija stvar, kao da se radi o kakvom smještaju…
Zatim smo otišli na jednu plažu i raspružili se na glatke stijene i smijali se svojim starim nepodopštinama koje smo radili kad smo bili mlađi i luđi, makar ni sada nismo daleko od toga…
Jako mi se sviđala Liamova osobnost. On je jedna vedra osoba, spontana i obožava se smijati baš kao i ja. On je slobodan duh i po tom pitanju smo srodne duše.
Cijeli dan smo se kupali i sunčali, a kad smo se već poprilično umorili otišli smo da plaže na kojoj nam je čamac. Tamo smo imali jelo, a i vidjela sam punu bocu ruma koja je bila skrivena ispod deke…
Imali smo pravi mali piknik, a kad je došlo vrijeme za spavanje, nismo mogli spavati…to jednostavno nije bilo moguće nakon popijene cijele boce ruma koja je došla ravno iz Bahama, a ako se mene pita tamo imaju najbolji i najžešći rum…
Plesali smo cijelu noć i to bez glazbe, sami smo je stvarali premda je to zvučalo zbilja očajno. Tek kad smo se pošteno naplesali mogli smo zaspati…
Probudilo nas je Sunce koje se popelo prilično visoko. Sigurno je bilo oko 11 sati i krenuli smo kući. Trebalo nam je sat vremena da stignemo i Liam se stalno žalio da ga boli glava, a ni meni nije bilo ništa bolje…
Napokon smo došli na već dobro poznat mol i privezali čamac i baš kad sam se okrenula vidjela sam Isabell kako prolazi. Zapazila je ona i mene, pa smo odmah potrčali jedna prema drugoj. Čovjek bi rekao da si nećemo biti dobre, da ćemo se svađati, ali mi smo se ponašale kao da se ništa nikada nije dogodilo.
Ipak mi se poslije ispričala te smo navečer Anna, Isabell i ja izašle malo u šetnju i na piće u Sretnom Dupinu. Liam nije išao jer to je bilo žensko druženje i pretresanje svega. Ispričala sam im i za Jamesa i cure su se samo hihotale.
Anna i ja smo došle kući i razočarala sam se kad sam vidjela da su nam roditelji još budni.
«O cure! Vratile ste se, nadam se da ste se lijepo provele.»-rekla nam je mama kad smo ušle u kuću.
«Da jesmo i sada idemo spavati.»-odgovorila joj je Anna i povukla me za ruku da idemo u sobu. Na tome sam joj bila zahvalna jer obadvije smo znale što mi želi reći.
«Anna draga, ti slobodno idi, a ti Lea ostani malo trebam te nešto pitati»-bila je uporna i morala sam ostati.
Znala sam da će me pitati kad će završiti školovanje i naravno za udaju.
Tu je natuknula da sam često s Liamom i da je on dobar mladić, ali da nije baš bogat, te da sljedećeg mjeseca dolaze gospoda sa Bahama i da bi htjela da dođem na još jednu pauzu…
Ja sam joj naravno rekla da se za mene ne treba brinuti, da ću ja zarađivati za sebe i da se ne treba brinuti o meni jer sam postala samostalna i odlučna već sa 17 godina.
Ona naravno nije posustajala nego je rekla da će me se zauvijek odreći ako ne dođem.
Tata je rekao da ju poslušam jer neće moći slušati njezino kukanje i ja sam naravno pristala doći…
Problem je bio to što možda nećemo biti blizu Arube i da kapetan neće zbog hirova moje mame potrošiti toliko snage samo zato što ja moram doći zbog nekakve gospode sa Bahama.
Zato sam odgovorila da ću pokušati i duboko se nadala da mi se neće pružiti prilika da pristanemo na Arubu…
Napokon sam ih se oslobodila i kad sam došla u sobu, Anna je samo rekla da nju zbog toga gnjavi već tjedan dana iako nisu ni stigli.
Smijali smo se tome i ogovarali vlastitu majku prije nego što smo sklopile oči…
Dani na Arubi su se primicali kraju, a ja sam što više vremena provodila sa svojom sestrom, Liamom i Isabell…
A kad sam ugledala jedrenjak Dark Sea došlo je vrijeme da se oprostim sa svima…
Vidjela sam da je Liamu stvarno žao što odlazim, a i mojoj obitelji. Mama me je još jednom podsjetila na gospodu koja dolaze i na zabavu koja se priprema i sve što uz to ide…
Otišla sam potražiti Annu i vidjela je u zagrljaju jednog naočitog mladića, a kad sam se približila imala sam što i vidjeti…
Taj naočiti mladić bio je Nick. Jedan od članova posade na jedrenjaku…
Obavijest:Agatha i ja otvorile smo natrag svoje hpff blogove...Na Agathi možete već pročitati novi post, a na Keiri će jedan postić uskoro...
Postovi neće biti česti jer imam i ovaj blog, a i škola i tako...
|