Sjećanja jedne gusarice

ponedjeljak, 09.10.2006.

Suze i svađe

Image Hosted by ImageShack.us
Nisam mogla vjerovati očima, pa sam im prišla i obratila se Anni ignorirajući Nicka.
«Anna! Licemjerko jedna!»
«Lea!? Vi se poznate?!»-obratio mi se Nick sa čudnim sjajem u svojim sivim očima.
«To mi je sestra!»-rekla sam sad već pomalo ljuta.
«Što se ovdje događa?»-napokon se u ovu čudnu situaciju uključila Anna.
«Nemoj reći, molim te!»-viknuo je Nick.
Anna ga je zaprepašteno pogledala i zahtijevala objašnjenje, a on je samo odmahivao glavom i gledao u mene s tim svojim sivim sada prestrašenim očima.
«Oprosti Nick. Ali ne mogu dopustiti da mi lažeš sestri, ne mogu dopustiti da bude prevarena.»
«Hoće mi li netko napokon reći što se do vraga zbiva?! Lea? Nick?!»-pogled joj je letio od mene, pa do Nicka.
«Anna…Nick je član posade…»
«Da, znam!»-prekinula me «On je u mornarici!»
«Molim!»-uskliknula sam preneraženo. «On je gusar! Zajedno plovimo!»
Šutnja koja je potraja činila se kao cijela vječnost.
«Jel to istina?»-obratila se Nicku.
Nick je časak okljevao, i zatim potvrdio moje riječi.
Anna nije znala kuda bi sa sobom, pa je svoj bijes pretočila u jednu šamarčinu koju je uputila Nicku. Ljudi koji su se našli u blizini samo su se okrenuli, pa nastavili gledati predstavu.
«Gadiš mi se! Gadite mi se! Lažljivče! Varalico! Lopove!»-vikala je bijesno.
«Anna smiri se»-primila sam je za ruku, ali me je ona odgurnula.
«Ne diraj me! Isti ste! Svi ste vi isti»-vikala je sad već sa suzama u očima te otrčala prema kući.
«Vidi što si učinila!-rekao je Nick i krenuo prema brodu i ja za njim. Popeli smo se u brod vičući…
«Ja sam kriva! Ti si kriv! Nisam ja ta koja sam lagala i rekla da plovim sa mornaricom.»
«Što vam je?»-dotrčao je Izzy.
«Lea ima pms.»-Izjavio je Baldrick mudro se držeći.
A kad sam nasrnula na Nicka, Izzy me je primio i nije me puštao, a zatim je dotrčao Vincent i učinio isto sa Nickom.
«Pusti me.»-rekla sam Izzyu. «Moram pronaći Annu!»
«Pusti je!»-rekao je Svojeglavi «Neka obavi što mora jer za sat vremena krećemo i ne čekamo nikoga.»
Pogledala sam ga i vidjela kako maramicom briše suze.
«Što mu je?»-šaptom sam upitala Izzya.
«Ma, Amanda. Reći ću ti poslije, a sad idi!»-pustio me je iz stiska…
Osvrnula sam se i vidjela da Vincent i dalje sputava Nicka da se oslobodi.
«Reci joj da mi je žao! Reci joj da je volim»-viknuo je za mnom.
«Hoću.»-prošaptala sam, a zatim sišla i potrčala koliko me noge nose.
Potražila sam je kod kuće i srela staru Pepinu koja je rekla da je otišla nekud plačući.
Roditelji su nam bili u ribolovu, s njima sam se još u zoru oprostila…
Zahvalila sam Pepini i pošla ju tražiti…vrijeme povratku na brod bilo je sve bliže i od muke nisam znala što bi, pa sam samo sjela na jedan od molova i gorko razmišljala gdje bi mogla biti. Netko me je primio za rame…okrenula sam se…bio je to Liam…
«Moraš ići.»-rekao je i zagrlio me. «Nećeš je naći, a oni te neće čekati.»
Briznula sam u plač i poljubila ga…slane suze su mi kapale niz obraze…otišla sam bez riječi…nisam se osvrtala…vratila sam se na brod…plačući i rekla: «Spremni smo za polazak.»
«Lea?»-pitao je Izzy plaho. «Što se dogodilo.»
«Ništa me nemoj pitati.»-zagrlio me, a ja sam nastavila plakati jer sam osjećala onu tupu bol kada neke stvari nisu riješene i koje će možda takve i ostati…

- 21:46 - Komentari (12) - Isprintaj - #

petak, 29.09.2006.

Lijepo proveden tjedan na Arubi i jedno iznenađenje

Kad sam se napokon istrčala, Liam mi je pokazao cijeli otok i došli smo do djela gdje je naseljen. Bilo je kako je i rekao, sami dedeki i bakice koji su dremuckali u svojim dvorištima dok je vrućina tog dana doživljavala vrhunac…
Otišli smo sjesti u jedan i jedini kafić na tom otoku. Bio je ugodan, cijeli od trstike i pun raznih slika…
Kad smo se smjestili došao je konobar i poslužio nas. Naručili smo pina coladu i tako smo sjedili i pijuckali gledajući razigrane valove kako udaraju u obalu…
«Jel ćemo tu prespavati?»-upitala sam Liama dok je promatrao galeba kako lovi ribu.
«Da. Predstavlja li to kakav problem?»
«Ne, nikako. Samo…gdje ćemo spavati?»
Tu me pogledao kao da sam luda i odgovorio da ćemo spavati na plaži tamo gdje smo ostavili čamac. Meni to naravno nije smetalo, ali bilo mi je smiješno što je to njemu najnormalnija stvar, kao da se radi o kakvom smještaju…
Zatim smo otišli na jednu plažu i raspružili se na glatke stijene i smijali se svojim starim nepodopštinama koje smo radili kad smo bili mlađi i luđi, makar ni sada nismo daleko od toga…
Jako mi se sviđala Liamova osobnost. On je jedna vedra osoba, spontana i obožava se smijati baš kao i ja. On je slobodan duh i po tom pitanju smo srodne duše.
Cijeli dan smo se kupali i sunčali, a kad smo se već poprilično umorili otišli smo da plaže na kojoj nam je čamac. Tamo smo imali jelo, a i vidjela sam punu bocu ruma koja je bila skrivena ispod deke…
Imali smo pravi mali piknik, a kad je došlo vrijeme za spavanje, nismo mogli spavati…to jednostavno nije bilo moguće nakon popijene cijele boce ruma koja je došla ravno iz Bahama, a ako se mene pita tamo imaju najbolji i najžešći rum…
Plesali smo cijelu noć i to bez glazbe, sami smo je stvarali premda je to zvučalo zbilja očajno. Tek kad smo se pošteno naplesali mogli smo zaspati…

Probudilo nas je Sunce koje se popelo prilično visoko. Sigurno je bilo oko 11 sati i krenuli smo kući. Trebalo nam je sat vremena da stignemo i Liam se stalno žalio da ga boli glava, a ni meni nije bilo ništa bolje…
Napokon smo došli na već dobro poznat mol i privezali čamac i baš kad sam se okrenula vidjela sam Isabell kako prolazi. Zapazila je ona i mene, pa smo odmah potrčali jedna prema drugoj. Čovjek bi rekao da si nećemo biti dobre, da ćemo se svađati, ali mi smo se ponašale kao da se ništa nikada nije dogodilo.
Ipak mi se poslije ispričala te smo navečer Anna, Isabell i ja izašle malo u šetnju i na piće u Sretnom Dupinu. Liam nije išao jer to je bilo žensko druženje i pretresanje svega. Ispričala sam im i za Jamesa i cure su se samo hihotale.
Anna i ja smo došle kući i razočarala sam se kad sam vidjela da su nam roditelji još budni.
«O cure! Vratile ste se, nadam se da ste se lijepo provele.»-rekla nam je mama kad smo ušle u kuću.
«Da jesmo i sada idemo spavati.»-odgovorila joj je Anna i povukla me za ruku da idemo u sobu. Na tome sam joj bila zahvalna jer obadvije smo znale što mi želi reći.
«Anna draga, ti slobodno idi, a ti Lea ostani malo trebam te nešto pitati»-bila je uporna i morala sam ostati.
Znala sam da će me pitati kad će završiti školovanje i naravno za udaju.
Tu je natuknula da sam često s Liamom i da je on dobar mladić, ali da nije baš bogat, te da sljedećeg mjeseca dolaze gospoda sa Bahama i da bi htjela da dođem na još jednu pauzu…
Ja sam joj naravno rekla da se za mene ne treba brinuti, da ću ja zarađivati za sebe i da se ne treba brinuti o meni jer sam postala samostalna i odlučna već sa 17 godina.
Ona naravno nije posustajala nego je rekla da će me se zauvijek odreći ako ne dođem.
Tata je rekao da ju poslušam jer neće moći slušati njezino kukanje i ja sam naravno pristala doći…
Problem je bio to što možda nećemo biti blizu Arube i da kapetan neće zbog hirova moje mame potrošiti toliko snage samo zato što ja moram doći zbog nekakve gospode sa Bahama.
Zato sam odgovorila da ću pokušati i duboko se nadala da mi se neće pružiti prilika da pristanemo na Arubu…
Napokon sam ih se oslobodila i kad sam došla u sobu, Anna je samo rekla da nju zbog toga gnjavi već tjedan dana iako nisu ni stigli.
Smijali smo se tome i ogovarali vlastitu majku prije nego što smo sklopile oči…

Dani na Arubi su se primicali kraju, a ja sam što više vremena provodila sa svojom sestrom, Liamom i Isabell…
A kad sam ugledala jedrenjak Dark Sea došlo je vrijeme da se oprostim sa svima…
Vidjela sam da je Liamu stvarno žao što odlazim, a i mojoj obitelji. Mama me je još jednom podsjetila na gospodu koja dolaze i na zabavu koja se priprema i sve što uz to ide…
Otišla sam potražiti Annu i vidjela je u zagrljaju jednog naočitog mladića, a kad sam se približila imala sam što i vidjeti…
Taj naočiti mladić bio je Nick. Jedan od članova posade na jedrenjaku…

Obavijest:Agatha i ja otvorile smo natrag svoje hpff blogove...Na Agathi možete već pročitati novi post, a na Keiri će jedan postić uskoro...
Postovi neće biti česti jer imam i ovaj blog, a i škola i tako...



- 18:57 - Komentari (14) - Isprintaj - #

petak, 22.09.2006.

Na mom otoku palme pjevaju

Nakon kratkog pogleda na palme i more, ušla sam u kuću koja nije bila zaključana.
Otišla sam u Anninu i moju bivšu sobu, Anna je čitala neku knjigu i kad je vidjela da sam ušla, okrenula je pogled prema meni…
«I?»-upitala je.
«Šta I?»
«Pa kako je sve prošlo, glupačo!»
«Ovo glupačo je bilo ne potrebno, znaš! A pošto se tako i ponašaš neću ti ni reći!»-odbrusila sam joj i bacila sam se na svoj krevet, koji je još bio tu i zagledala se u strop.
«A daj, molim te. Više ti nikad neću reći glupačo, dobro možda sutra, ali danas sigurno ne.»- nisam mogla izdržati, a da joj ne ispričam, pa sam joj na brzinu sve prepričala.
«I što? Samo tako? Nikakva ljutnja? Čudno.»-rekla je poslije.
«E, pa nisu svi ko ti puni predrasuda.»
«Prema morskim skitnicama i lopovima svi imaju predrasude.»-rekla je tiho pa se okrenula prema zidu i pretpostavljam zaspala ili se samo pretvarala…
Nisam ju htjela buditi spavala ona ili ne, pa sam i ja nakon nekog vremena utonula u san…

Ujutro je bilo svega…znate, roditelji su se vratili iz ribolova i samo su zinuli kad su me vidjeli…
Poštedjet ću vas njihovih propovjedi. Uglavnom bilo im je drago što sam došla na odmor jer oni još misle da se ja školujem i jako su zadovoljni zbog toga…
Kad sam se napokon oslobodila, otišla sam se naći s Liamom na dogovorenom mjestu. Prošla sam kroz selo i mnogi su me promatrali, vjerojatno su me neki i prepoznali, a neki su gledali jer sam im bila nova…
Kako ne volim zabadala, ali što se može…
Napokon sam stigla do Liama koji je pripremao čamac.
«Neću valjda ja morati veslati»-upitala sam.
«Nego tko? Ma šalim se, izmjenjivat ćemo se.»
«Pošteno.»-odgovorila sam i ukrcala sam se u čamac.
Dok smo tako veslali pričali smo o svemu i vjerujte sve smo nadoknadili…
«Jel to daleko?»-pitala sam osvrćući se oko sebe.
«Ma ne…to ti je ovo što vidiš ispred sebe. Znaš zašto sam otkrio taj otok?»
«Zašto? Pa svima je pred nosom.»
«Upravo tako.»-odgovorio je sa lukavim smiješkom.
«Kako upravo tako?»-pogledala sam ga zbunjeno, a on je odgovorio kao pripovjedač koji priča jako poučnu priču-«Zato što je svima pred nosom. Tko je lud da ide pogledati nešto što mu je pred nosom? Tamo nema ničega, govorilo se. A znaš li zašto? Zato jer tamo nitko nije bio.»
«No dobro. Shvatila sam, samo nemoj me sad zagnjaviti s time.»
«Bez brige, neću jer smo upravo stigli.»
Pogledala sam iza sebe i vidjela kako čamac lagano udara u pješčanu obalu…
Izula sam svoje sandalice i veselo skočila na vlažan pijesak.
«Ne mogu vjerovati!»-viknula sam.
«Nisam znala da postoji raj! U raju sam!»-Vikala sam i skakala po pijesku u krug veselo plješćući rukama poput zaigranog djeteta.
«Drago mi je da ti se sviđa.»-rekao je Liam vrlo zadovoljan.
«Prekrasno! prekrasno!»-neprestano sam ponavljala.
Već dugo nisam bila tako sretna te sam potrčala kroz vrške valova dok su palmice pjevušile pjesmu vjetra…
«Crni biseru, crni biseru! Na mom otoku, palme pjevaju…»

Image Hosted by ImageShack.us

- 23:12 - Komentari (13) - Isprintaj - #

subota, 16.09.2006.

Reakcija?!

Image Hosted by ImageShack.us
Imala sam osjećaj kao da će me ošamariti ili nešto slično, a on se samo nasmijao.
«Ma daj. Nisam ja vesla sisao!»
Pogledala sam ga najozbiljnije što sam mogla, a da se ne nasmijem na ovu njegovu izjavu…
Počela sam ga uvjeravati i kad mi je počeo barem malo vjerovati, ispričala sam mu cijelu priču. Od početka, pa do sad…
Pričala sam oko sat vremena, a on me tu i tamo prekinuo svojim pitanjima. Zatim je htio čuti sve pustolovine ko kakav znatiželjni dječačić. Nisam mogla, a da ne prasnem u smijeh.
«Ne mogu vjerovati!»
Što ne možeš vjerovati?»-odvratio je Liam i pogledao me zbunjenim pogledom.
«Ne mogu vjerovati to što svi ljudi na to reagiraju kao da je kakav bauk, a tebe sve to zabavlja. Ili mi možda ne vjeruješ?»
Pogledao me sa smiješkom na usnama te rekao: «Ma briga me što si i tko si. Meni je glavno da si napokon tu i da ćeš tu i ostati.»
Opet me je uvukao u nepriliku jer ja nisam namjeravala tu ostati, iako moram priznati da sam se nećkala. Kad je vidio da šutim i da ništa ne odgovaram upitao me dosta zabrinuto:» Zar nećeš ostati? Nemoj mi to reći.»
«Oprosti.»-To je bilo sve što sam ja rekla. Oprosti, i ništa više…
«Pa, Lea. Zašto?»
«Nemam nikakvo obrazovanje. Što bi tu radila? Konobarila u Sretnom Dupinu u kojem su me ionako otpustili?»
«Ja mogu raditi za oboje. Vodim prodaju na tržnici, selo se malo moderniziralo, ja nabavljam robu i odlučujem što i kako, a ti mi možeš u tome pomoći.»
«Ma, daj, molim te. To nema nikakvog smisla, a osim toga sviđa mi se život na brodu.»
Bio je pun ideja, i kao da se nije obazirao na moje riječi, samo je nastavio: «I možemo otvoriti vlastiti biznis. Radit ćemo mirisna ulja i skupo ih prodavati, možemo i ribariti i otvoriti svoj štand.»
«Liam. Glava ti je u oblacima.»-Sada je prestao sa pričom.
«Molim te, ostani…»
«Nemaš pojma koliko bih htjela ostati, zauvijek, ali prodala sam dušu vragu i sad ne mogu prestati. Dolazit ću na Arubu kad god ću moći, ali nemoj me čekati…nemoj potrošiti svoju mladost na mene…»
«Kolko si još tu?»-upitao me.
«Još tjedan dana. Zašto?»
«Pa, zato što će to onda ovaj tjedan biti najbolje što ti se dogodilo u životu.»
«A da.»-nasmijala sam se.
«Da. Otkrio sam novi otok. Ima svega par stanovnika. Neki dedeki i bakice. Zove se Bu-a-garija.»
«Bu-a-garija?»-upitala sam zbunjeno. «Zašto se rasteže?»
«Pojma nemam. Hoćeš prespavati kod mene?»
«Sorry, ne mogu. Anna bi se brinula.»
«Dobro onda se vidimo sutra i vodim te u obilazak. Može? U 10 na ovom molu.»
«Ma naravno!»
Oprostili smo se kao da se nikada više nećemo vidjeti i zatim sam krenula prema kući. Razmišljajući što ću reći roditeljima i kako moram naći Isabell da se pomirimo i zakopamo ratnu sjekiru. Naime Isabell je bila ta koja se pred mojim očima ljubila sa Liamom…
Već sam bila pred kućom, ali sam skrenula pogled na glavni mol. Udahnula sam slani zrak i vidjela palme kako se njišu na laganom povjetarcu…

- 16:24 - Komentari (21) - Isprintaj - #

utorak, 12.09.2006.

Daleko od očiju, daleko od srca

Jedno par minuta samo sam stajala, a onda mu prišla s leđa i prekrila mu oči rukama kao što sam to uvijek činila.
«Tko je to? Jel to možda Mary?»
«Hladno.»-odgovorila sam smijući se.
«Ma, daj ne znam tko je! Anna ako si to ti, pusti me na miru!»-Maknula sam mu ruke sa očiju i on se okrenuo…
«Lea! Pa, ne mogu vjerovati. Vratila si se!»-I zatim me zagrlio, onako kako je on to uvijek činio.
«Da, jesam! Kako si se promijenio. Izgledaš…izgledaš…odraslo?»
«Vidiš i to je moguće! A ti si ljepša nego ikad!»-Zagledala sam se u njegove oči…u njegove čokoladno smeđe oči, koje bi imale odsjaj zlata kad ih takne Sunce. Nisam se mogla suzdržati… daleko od očiju, daleko od srca. Samo što sada uopće nije bilo daleko. Što se mene tiče bilo je i preblizu…
Napokon smo se poljubili i to nakon tako mnogo vremena. Činilo se kao da smo bili razdvojeni cijelu vječnost…
Poslije smo samo počeli pjevati, kao kavi luđaci. Sva sreća da je to mali osamljeni mol pokraj kojeg navečer rijetko prolaze ljudi. Ipak mislim da su mogli čuti naše urlikanje: «Postoji obala gdje more je čisto! Daleka obala… Stijene su gole, a djevojke isto! Daleka obala…»I tako je sveukupno veselje trajalo dosta dugo, a onda su naravno došla pitanja…pitanja koja sam tako dugo izbjegavala…
«Zašto si pobjegla? I gdje? Anna mi nije htjela ništa reći, samo da si dobro.»
«Liam gle… Teško mi je o tome pričati. Pobjegla sam zbog hrpe gluposti koje su mi tada predstavljale problem.»-pogledala sam u njega i vidjela da gori od znatiželje.
«Molim te. Moram znati.»
«Jednim dijelom si i ti kriv! Ali počet ću od početka.»-tu sam duboko uzdahnula i primijetila sam da me hvata nervoza, ali ipak sam nastavila i to najbrže što sam mogla:»Roditelji su se htjeli rastati, Anna je stalno bila u nekoj depresiji, po cijele dane je plakala čak se pokušala i ubiti… Loše mi je krenulo na privatnoj nastavi koju su mi plaćali roditelji i to me izluđivalo. Izgubila sam ljetni posao i tako nisam uštedjela za ono što sam htjela, sad se više ni ne sjećam što je to bilo…
Na smrtno ime sam se posvađala sa Isabell, a ostale prijateljice su me izluđivale…
Srušili su mi omiljenu palmu i…
I vidjela sam te kako se ljubiš sa drugom i kako je grliš, sve to pred mojim očima…
Jel ti sad dosta razloga?»-Zadihana i uzrujana samo sam pogledala u more koje se sjajilo od mjesečine…
«Oprosti… Stvarno mi je žao…znaš… bio sam pijan. Ma znaš kako to ide.»-vidjelo se da mu je bilo žao.
«Bilo je to davno i već sam ti davno oprostila.»-Zagrlio me i tako smo neko vrijeme sjedili i buljili u daljinu, kao da će nam ta daljina vratiti tih 5 godina odvojenosti…odvojenosti od dečka…od najboljeg prijatelja…
«Liam, moram ti nešto reći.»
«Reci.»
«Ja sam gusarica.»

Image Hosted by ImageShack.us

- 22:24 - Komentari (13) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.09.2006.

Napokon kod kuće

Kada je brod napokon pristao na Arubi, srce mi je htjelo iskočiti iz grudi. Kao i mnogo puta do tad prerušili smo se u obični putnički brod. I ja sam se morala malo urediti. Napravila sam si prekrasnu urednu punđu i obukla svoju najljepšu haljinu. Stavila sam si i ogrlicu od bisera i naušnice također, tako da je sve bilo u kompletu…
Da me vidite ne bi me prepoznali. Kad sam izašla iz kabine cijela posada je za fućkala.
I Amanda me odmjerila od glave do pete i promrmljala nešto sebi u bradu tipa:»Ne može biti bolja od mene.»
Ja sam imala sa sobom samo jednu torbu u kojoj su mi bile samo najpotrebnije stvari.
Kapetan me otpratio sa broda i kad smo sišli na mol, potapšao me po ramenu i rekao:»Tu ćemo te čekati, za svaki slučaj ako bi bilo kakvih problema. Ako je sve u redu, dođi nam javi i mi ćemo te pokupiti za tjedan dana.»
«Budem. I hvala.»-Tiho sam rekla i kad se Svojeglavi popeo na brod, ogledala sam se oko sebe. Ništa se nije promijenilo. Samo je bilo malo uređenije. Vidjela sam da na glavnom molu stoje palme, sada malo veće nego što su bile prije. Hrabro sam zakoračila naprijed i duboko uzdahnula, ogledala sam se na jedrenjak i vidjela Izzya kako mi razdragano maše i Jamesa kako me prati pogledom. Odmahnula sam im i krenula prema selu…
Stara krčma je još bila tamo i mala tržnica koja je sad bila pusta, ne znam zbog čega. Možda je bila pauza ili je još nisu otvorili. Nisam sad htjela ići dalje u razgledavanje, nego sam se uputila prema kući. Kad sam stigla u staro susjedstvo vidjela sam staru Pepinu kako kopa nešto po vrtu.
«Oprostite, jel ovdje još živi obitelj Beut?»
Stara Pepina se nije okrenula, samo je odgovorila:»Da, naravno. Ali samo je gospodična Anna doma.»
Kad se okrenula, primila se za srce i naslonila se na kameni zidić.
«Pa, ne mogu vjerovati! Gospodična Lea se vratila ili možda gospođa?»
«Ne, gospodična.»
«Nisi se još udala?! Pa, gdje si onda bila?»-Ovo pitanje je bilo tipično za staru Pepinu.
«Školovala sam se. Znači Anna je kod kuće?»
«Upravo je došla iz sela.»-odgovorila je i prihvatila se svog vrta. Bilo mi je drago što nije imala više pitanja…
Došla sam pred vrata, po ne znam koji put duboko uzdahnula i pokucala na vrata.
Čula sam korake kako se približavaju i začula Annin glas kako viče:»Samo malo!»- I zatim su se vrata otvorila. Na trenutak smo se samo promatrale, a onda pale u sestrinski zagrljaj.
«Vratila si se! Mislila sam da te nikad više neću vidjeti. Dođi u kuću!»-povukla me sa sobom i zatvorila vrata.
Ogledala sam se po kući koja se nije bitno promijenila. Samo je namještaj bio malo premješten.
«Što sad šutiš?»-upitala me Anna dok su se njezine plave oči svjetlucale od uzbuđenja.
«Samo sam malo zbunjena. E, mora se nakratko vratiti da javim kapetanu da je sve u redu.»
«I oni su tu? Tvoja posada?»-Anna je znala da se bavim gusarenjem. Napisala sam joj to u pismu i rekla da ne kaže roditeljima.
«I oni su tu.»-Ponovila sam i zagledala se u njezino bezizražajno lice. Nisam mogla znati što misli.
Samo sam iz torbe izvukla koraljnu ogrlicu i pružila joj je.
«Ovo je za tebe.»-Ona ju je prihvatila sa oduševljenjem, a zatim kao da se predomislila, odmahnula glavom i pružila je natrag meni.
«Ne mogu to uzeti Lea. To je krađa.»-Prihvatila sam ogrlicu i vratila je u torbu.
Sad sam znala što misli o tome da sam gusarica…
«Idem se ja javiti, pa se vratim.»-okrenula sam se i otišla do broda. Kad sam se popela na brod, rekla sam im da mi je sestra tu i da se vidimo za tjedan dana...

«Javila si im? I gdje su sad?»-Upitala me Anna kad sam se vratila.
«Otišli su.»
«Znači li to da ostaješ na Arubi? Zauvijek?»
«Ne. Dolaze po mene za tjedan dana.»
«A Liam? Kako ćeš njemu reći?»
«Reći mu što? Da sam gusarica ili da odlazim… ponovno.»-Zbunjeno sam ju pogledala.
«Oboje.»-Oborila je pogled te nastavila:»Jako mu nedostaješ. On navečer dolazi sa čamcem na onaj mali molić gdje smo se znale kupati. Budi tamo»

Poslušala sam Annu i navečer oko 9 sati sam otišla do tog mola. Roditelji su nam bili na ribarenju i vraćaju se tek drugi dan. Ribarenje im je hobi, a usput nešto i zarade…
Već su se počele pojavljivati prve zvijezde iako je Sunce još polako tonulo u more. A onda sam ugledala Liama kako veže čamac. Bila sam sigurna da je to on. Ta crna, poluduga i valovita kosa, ostala je ista…

Image Hosted by ImageShack.us

- 14:09 - Komentari (11) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.09.2006.

Povratak

Image Hosted by ImageShack.us
I tako je kapetanova voljena Amandica bila na brodu nekoliko dana…
Nikome nije bilo drago što je na brodu i svi su bili nekako nervozni. Nick i Vincent su se iskrcali na prvom pristaništu (ne zbog Amande, makar vjerujem da je i to bio jedan od razloga) nego jer su morali do banke podići ušteđevinu koju su imali prije nego što su postali gusari…
James mi je savjetovao da se klonim Amande i ja sam se držala njegovog savjeta, ali ona se nije klonila mene. Svaki put kad bih se otišla odmoriti ona je upala u moju kabinu jadikujući da joj je dosadno i kvocajući da bi se trebala oblačiti kao ženska bila ja gusarica ili ne… Bila sam na rubu živčanog sloma jer me je izluđivala i znala sam da će «opelješiti» kapetana koji će onda nama jadikovati. Sve me je to izluđivalo, a onda jedne večeri čula sam kapetana kako govori:»Sutra ćemo stati na Arubu jer nam trebaju svježe namirnice!»
«Na Arubu?!»-upitala sam povišenim glasom pritom se zagrcnuvši.
«Da! Na Arubu. Ima li kakvih problema Lea?»-upitao me kapetan ne maknuvši pogled s mene i promatrajući me kao da mi nisu sve na broju.
«Mislim da njoj predstavlja problem.»-uključio se James dok su svi ostali zašutjeli.
«Kakav problem?!»-ponavljao je kapetan kao papiga.
«Pusti ja ću»-prekinula sam Jamesa prije nego što je stigao nešto reći i nastavila: «Aruba je otok sa kojeg sam pobjegla.»
«Aha. Pa što nisi odmah rekla! Ne moraš silaziti sa broda»
«Kad smo sve to riješili možemo se malo posvetiti meni»-uzdahnula je Amanda puna oduševljenja i pogledala po prostoriji, ali nitko nije dijelio to oduševljenje s njom.
«Ništa nismo riješili. Ja bih htjela ostati na Arubi, ali ne zauvijek samo na kratko da vidim roditelje, sestru i… I ostale»-Htjela sam reći Liama, ali to ne bi bilo baš pametno nakon onog što se dogodilo između mene i Jamesa…
«Jel si sigurna?»-upitao je zabrinuto Izzy te nastavio:» Mi nikad nismo saznali zašto si se ukrcala na Dark Sea
«Jednog dana ću vam i to ispričati i sada mi se čini jako glup razlog, ali tada mi je to bio veliki problem.»
«U redu. Ostavit ćemo te na otoku. Sutra je ponedjeljak, a mi ćemo te pokupiti u subotu. Jer tada tek možemo doći.»
«Da naravno.»-brzo sam se složila.
«Ako ti je problem… Mislim prošlo je 5 godina i ako tamo nikog ne zatekneš, pa bi ja mogao poći s tobom?»-upitao je nesigurno James.
O tome nisam razmišljala. Nisam znala što će me zateći, ali ipak sam brzo odgovorila:»Hvala, ali ne treba. Snaći ću se sama»-pravi razlog zašto nisam htjela da James ide sa mnom je bio Liam…

Drugi dan smo krenuli i što smo se više približavali to mi je bilo teže i hvatala me trema…
Što ako me neće prihvatiti ili ako ih tamo više nema?

- 14:10 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 29.08.2006.

San jedne ljetne noći

Image Hosted by ImageShack.us
Da… Bilo mi je prilično neugodno, ali onda je Izzy prekinuo tu neugodnost i pljesnuo me po leđima tako da sam skoro ostala bez zraka.
«Oj! Vidi se da si curica kad se nisi mogla obraniti!»
«Nisam ga vidjela.»-rekla sam prilično sramežljivo i uputila Jamesu kratak pogled.
«Ipak to ti je prva greška ako isključimo onu kad si pokušala sama kuhati!»
«Da skoro si nas sve potrovala»-uključio se Vincent.
Tu se Baldrick značajno nakašljao.
«Bez brige Baldrick! Ti bi i štakora otrovao.»-rekao je kapetan kroz smijeh.
«Vi stvarno znate davati komplimente vaša malenkosti.»-i tu je Baldrick htio učiniti elegantan naklon, a to je kao da gusku učite plesati step…
Poslije večere (ako se to tako može nazvati) otišla sam u svoj kabinet na spavanje…
Sanjala sam nekakve čudne snove. Mislim svi su snovi čudni, ali ovakav dugo nisam usnula…
Opet sam bila na svom rodnom otoku Arubi i šetala sam se plažom sa Isabell. Isabell je bila moja prijateljica s kojom sam se često družila. Uvijek smo tražile lijepe školjke i od njih radile ogrlice. Bila je mlađa ( i nadam se da je još) 4 godine, ali ona se uvijek ozbiljno ponašala za svoje godine…
Poslije nam se pridružila i Anna i tužnim glasom rekla da je Liam nestao, a mi smo svi odmah briznuli u nekakav melodičan plač. Liam je bio moj dečko na otoku, a imena su nam već izgovarali kao jedno. Lea i Liam…
Kad sam se probudila, nikako se nisam mogla riješiti slika iz sna, pa sam izašla na palubu i vidjela da brod stoji…
«Gdje smo to?»-upitala sam Jamesa koji je upravo prolazio pored mene.
«Stali smo na nekom otoku. Nemoj mi zamjerati, ali nemam pojma kako se zove.»
«zašto smo stali?»
«Bolje ne pitaj. Svojeglavi mora pokupiti neku svoju žensku. Uglavnom pazi je se, prava je gadura. Bez brige neće dugo ostati. Koja dva dana.»-tu mi se nasmiješio, a onda nastavio svojim poslom…
Ja sam se vratila u kabinet da se obučem i onda iz ladice izvadila Liamovu sliku.
Osjetila sam kako mi je teško oko srca. Bila sam razapeta. Htjela sam se vratiti, ali i ostati…
Zatim sam nesvjesno i tiho zapjevušila «Kad palme njišu grane…»
Prenula sam se iz misli i prestala pjevušiti jer sam čula ženski glas kako glasno pita:
«A gdje je moja soba?!»
«Tu blizu zlatice! Odmah pokraj Leine.»-Čula sam ga kako joj govori tepastim glasićem i to tako da mi je došlo da povratim…
«A tko je Lea?»-začuo se opet ženski glas.
«Dio posade draga, nitko važan.»-Ovo nitko važan me posebno razljutilo i došlo mi je da izađem van i da mu kažem sve što ga ide. Ali sam se kao i mnogo puta do tad suzdržala i pregrizla jezik…
«Baldrick!»-viknuo je kapetan, pa nastavio: «Obavijesti sve članove posade da odmah siđu u kuhinju jer ih želim upoznati sa jako važnom osobom.»
Baldrick je tako i učinio tako da nisam imala izbora i morala sam sići u kuhinju. Sjela sam za svoje mjesto dok je kapetan predstavljao svoju draganu.
«Dragi moji ovo je Amanda!»
Bila je to spickana plavušica sa osmjehom anđela…
Vidjela sam da ni drugima nije drago što je na brodu, a Izzy se jedva suzdržavao od svojih fora na takve kao što je Amanda…

- 22:41 - Komentari (16) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.08.2006.

Spasioc

Pohlepno sam gutala zrak kao da ga prvi put osjetim, a kad sam napokon otvorila oči koje su me pekle od soli vidjela sam Jamesa kako me pridržava oko struka dok mu je Vincent spuštao uže. Kad smo se napokon popeli na brod prvo što sam učinila je bilo da se dobro iskašljam…
«No, dobro! Kakve ti pizdarije izvodiš?»-digla sam pogled i vidjela kako kapetan stoji iznad mene i bulji. U tom mi je trenutku došlo da ga odalamim, ali umjesto toga sam samo flegma glasom odgovorila:-"Utapam se."
«Pa dobro onda! Sutra imaš slobodan dan!»
«Hvala gazda.-i zatim sam se podigla da krenem prema svom kabinetu, James mi je priskočio u pomoć, a ja sam mu sam tiho zahvalila…
Kad smo stigli do kabineta mislila sam da će odmah otići, ali on je zatvorio vrata za sobom i ušao. Malo sam ga zbunjeno pogledala, ali on se nije dao smesti te je sjeo na moj krevet do mene.
«Nemaš pojma koliko sam se zabrinuo! Kad sam vidio da padaš i da si još udarila glavom…»-tu su mu se prelomile riječi, a ja stvarno nisam znala što reći, nisam imala ništa pametno u glavi koja me je boljela…
«Hvala ti na brizi. I još jedanput hvala ti što si me spasio.»-to je bilo jedino što sam prozborila…
A dalje nisu više bile potrebne riječi…
Samo se nagnu i poljubio me, a ja se glupača samo prepustila, umjesto da sam sve to spriječila dok ne bude prekasno, ali bilo je…
I kad je izašao iz kabineta, ja sam se odmah primila za kosu i govorila kako sam glupa, ali nije da nisam bila zadovoljna. Ipak u meni se javljao strah da se ne bi saznalo ili kako dalje?
Zatim sam se osvrnula po svojoj maloj sobici. Sastojala se od mog kreveta, a pokraj kreveta je bio mali radni stol i iznad stola lijepo drveno ogledalo. Na drugoj strani kreveta bio je ormar s odjećom…
Imala sam još jedan mali kauč koji je nekad pripadao kraljici Ozzie, ali kad se pljačka onda se ne pita…
Sjela sam za stol i pokušala razmrsiti kosu, ali mi to nikako nije pošlo za rukom, pa sam odustala i počela čeprkati po ladici. Razgledavala sam nakit koji sam imala još od kuće i svoj mali dnevnik kojeg mi je poklonila sestra za 17 rođendan. Na prvoj stranici pisalo je: S ljubavlju od Anne…
Ne mogu poreći da mi nije nedostajao rodni otok i moja obitelj, a i moj dečko. Ustvari prije bi se mogao nazvati prijateljem jer se poznajemo od malih nogu i do 14 me nije smatrao curom, ali se od 15 to pretvorilo u nešto više…
Nisam se mogla sjetiti pravog razloga svoga odlaska niti kako sam mogla biti tako luda. Mogli su me ubiti ili nešto gore, ali na moju ludu sreću naišla sam na veseljake i dobre ljude koji ne misle cijeli život gusariti, nego samo malo zaraditi…
Prenula sam se iz svojih misli kada sam čula kucanje na vratima.
«Da?»
«Baldrick je gospodična. Pitaju da li ćete sići na večeru ili da vam ja nešto donesem?»
«Reci im da ću za čas doći!»-zatim sam čula kako odlazi i ja sam se na brzinu obukla o zavezala kosu u punđicu jer nisam znala što bi s njom…
Kad sam sišla tamo se već pilo na veliko, a kad mi se pogled sreo sa Jamesovim
osjetila sam kao mi se obrazi lagano crvene…

Image Hosted by ImageShack.us

- 10:43 - Komentari (17) - Isprintaj - #

petak, 25.08.2006.

Brod glupog princa Alexa

Image Hosted by ImageShack.us
Nakon kratkog uvoda kako sam dospjela na jedrenjak Dark Sea vrijeme je da vidite kako provodim svoje dane:

«Buđenje gospodična Lea! Novi dan je u pokretu»
«Baldrick! Fuj! Opet zaudaraš po trulom rumu, mogao si bar zube oprati!»
«Da gospodična»- kad je Baldrick otišao iz moje kabine počela sam se spremati sa mučninom u želucu…
Izašla sam na palubu, a tamo je kapetan Svojeglavi izdavao svoje naredbe koje su se nekad činile nemoguće. Na svu sreću ja ih nisam trebala više slušati jer sam bila na dobrom putu za 2. časnika. Moji poslovi su se sastojali od popravljanja jedra da upravljanja brodom, a ponekad sam znala pomoći brodskom kuharu. Jednom riječju bila sam svestrana…
Sunce je već bilo visoko na nebu, a ja sam zaškiljila u daljinu. «Ah, ništa od akcije danas!»-pomislila sam kad sam vidjela da me sa svih strana okružuje tamno plavo more. Tu i tamo je proletio neki galeb idući svojim putem i tako sam se umirući od dosade uputila na ručak. Baš kad sam krenula srela sam Jamesa 1. časnika i moju skrivenu ljubav, ali pomisao da bi moglo biti nešto između nas bila je nemoguća jer je na brodu postojalo zlatno pravilo. Pravilo je glasilo da me nitko ne smije niti taknuti, ali isto tako da ni ja ne smijem nikog taknuti. Samo sam ga pozdravila i potišteno otišla na ručak…
Večer se polako primicala, a ja sam u daljini ugledala nešto sićušno. Bio je to brod.
«Brod na vidiku!»-kad sam to viknula svi su se ustrčali gore, dolje i brzo su se pripremali…
«Kakav brod?»-upitao me kapetan Svojeglavi. Pogledala sam kroz dalekozor i vidjela da je to brod glupog princa Alexa.
«Mislim da je to brod Vanili, brod glupog princa Alexa, ali sumnjam da je on na brodu.»
«Ohohoho! Ove godine će dobro roditi! Tamo ima dragulja i svakakvih pizdarijica!»-pizdarijice su bile kapetanov najmiliji izraz.
Posada je već bila spremna za napad, a izveli su to na svoj već poznati način.
Prerušili su se u trgovce i pretvarali da im treba pomoć, a ja sam naravno obukla haljinu jer su više imali povjerenja ako je žena bila na brodu. Makar je već svima bilo dobro znano da Dark Sea ima gusaricu, ali bilo je logično riskirati pošto je to brod glupog princa Alexa. I tako smo se preselili na njihov brod i s malo muke ih orobili i naravno pokrali. Par plemića se pokušalo braniti, ali nisu se mačevali kao mi…
Sve bi bilo u redu da iza mene nije došao neki orijaš i svom snagom me bacio u more i pritom sam lupila glavom u brod. Osjetila sam da lagano tonem i već pomislila da je kraj zadržavajući posljednji dah, ali neka sila me povukla sa sobom…

- 10:30 - Komentari (26) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2006  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Sve o životu na moru...

    Image Hosted by ImageShack.us

Linkovi

Likovi

  • Image Hosted by ImageShack.us
    Zovem se Lea i imam 22 godine, sa 17 sam otišla na jedrenjak kao slijepi putnik, a da nisam ni znala što me očekuje i od tada sam gusarica. A posada na jedrenjaku Dark Sea postala je moja nova obitelj...

    Posada na jedrenjaku Dark Sea:Image Hosted by ImageShack.us
    Baldrick
    Nazivaju ga
    "potpalubskim smećem".
    Čisti palubu i jako
    kreativno razmišljadead.
    Ima 33 godine.
    Dalje je o njemu potpuna tajna...

    Image Hosted by ImageShack.us
    James
    On je 1. časnik i moja skrivena ljubav, ali zbog pravila na brodu to je nemoguće...
    Ima 26 godina i ponekad zna biti vrlo tajanstven, a kako je dospio na brod za mene je velika misterija...

    Image Hosted by ImageShack.us
    Kapetan Svojeglavi
    Zovemo ga Svojeglavi jer sluša samo sebe i nitko mu ne može ništa dokazati.Ima 48 godina i svoje ime čuva od javnosti jer ga se srami. Često koristi izraz "pizdarijice",ali sve u svemu on je dobar vođa...

    Image Hosted by ImageShack.us
    Vincent
    Jedan od važnih ljudi na brodu,
    ali i glavni pijanac i veseljak.
    Malo je nespretan...
    Ima 30 godina...

    Image Hosted by ImageShack.us
    Izzy
    Još jedan član posade. Ima 24 godine i poprilično je nemaran,
    ali pošto ima dobru vezu sa ostalim brodovima,
    može mu se progledati kroz prste...
    Dobro se slažemo,
    ali ponekad me zna iživcirati...

    Image Hosted by ImageShack.us
    Nick
    On je poprilično ozbiljan za svoje godine
    (20 godina) i vrlo zamišljen...
    Često obavlja poslove izvan broda,
    a to su odlasci u banke
    i opskrbljivanje hranom...
    Skoro nikad ne prigovara
    i obrazovan
    je za razliku od većine nas...


    Moji (ne)prijatelji,poznanici i obitelj:


    Image Hosted by ImageShack.us
    Anna
    Moja mlađa sestra koja mi ponekad nedostaje...
    Ima 19 godina i za razliku od mene vrlo je otmjena.
    Ponekad joj napišem pismo, ali znam da ne mogu dobiti odgovor...

    Image Hosted by ImageShack.us
    Glupi princ Alex
    Najgluplja osoba koju je lako nasamariti,
    ali to njega previše ne dira...
    Vrlo je umišljen...

    Image Hosted by ImageShack.us
    Ozzie
    Ona je žena princa Alexa. To mi je malo čudno jer je poprilično zgodna,ali valjda zna što radi (iskorištava)...

    Image Hosted by ImageShack.us
    Maya
    Jamesova mlađa sestra...
    Ima 23 godine i James često priča o njoj,
    ali ju još nisam upoznala...

    Image Hosted by ImageShack.us
    Liam
    On je bio moj dečko dok sam još živjela na otoku.
    Poznajemo se od malih nogu i bili smo nerazdvojni...
    Do moje 14 me ni nije smatrao curom...
    Sada ima 23 godine...

    Image Hosted by ImageShack.us
    Isabell
    Moja prijateljica s rodnog otoka...
    Jako voli životinje i često smo se družile...
    Ima 18 godina...

    Image Hosted by ImageShack.us
    Amanda
    Kapetanova ženskica koja od njega želi izvući novac,
    ali pošto je on naivan ništa ne vidi...
    Ima moć da iznervira ljude,
    ali i da uvijek dobi što želi. Nije da se baš često sukobljavamo,
    ali izbjegavam je koliko mogu...


    Posada na jedrenjaku Red Dragon:

    Image Hosted by ImageShack.us
    Kapetan Richard
    Kao kapetan sluša savjete svoje posade
    za razliku od našeg kapetana...
    Vrlo je pristupačan te se s njim
    daju sklopiti dogovori...
    Nije ograničen i željan je
    pustolovine...

    Image Hosted by ImageShack.us
    Dailine Pearl (elbereth)
    Ima 17 godina...
    Zna se dobro maćevati,
    odlično laže ako je to potrebno,
    zna pregovarati,ali nije previše druželjubiva...
    Pomalo je povućena jer dok se svi drugi
    zabavljaju ona sjedi u nekom mračnom kutku...

    Image Hosted by ImageShack.us
    Agatha
    Nju jednostavno ne podnosim...
    Nije po ponašanju slična Amandi,ali je još i gora.
    Ima 23 godine i poprilično je zajedljiva, stalno prigovara te često koristi svoj najveći dar:lukavost...

    Image Hosted by ImageShack.us
    Ashannrya
    Odrasla je na brodu Red Dragon jer joj je otac također bio gusar...
    Ima 19 godina i jako je tvrdoglava i brzopleta...
    Voli palme i južnoarfičke otoke...


  • Image Hosted by ImageShack.us
    Daleka obala-Morska vila

    Kao da je morska vila
    Sve je moje snove ostvarila
    Na obalama vrelim
    Neprospavane noci
    Kao da je dio plime
    Modro more sumi njeno ime
    I sklada tihe pjesme
    Pjesme o samoci

    Kao da je dio sna
    Sto me nosi zvijezdama

    I dok je ljubim
    Ona se pretvara da spava
    Grije nas zlatnim suncem
    More ljubavi

    I dok je ljubim kao more
    Njeno tijelo podrhtava
    Povedi me prostranstvima gdje svi
    Pjevaju o ljubavi...



    Copyright©2006.
    Sjećanja jedne gusarice

    Image Hosted by ImageShack.us